SLUŽBENE STRANICE OPĆINE MARIJA GORICA

Tel: +385 (0)1 33 96 655 / E-mail: marija.gorica@email.t-com.hr

    digitalna pristupacnost mg

    informativna ploca goricki trg

    informativna ploca djecje igraliste marija gorica

    logo parlamentarni izbori 2020

    Praslon iz Marije Gorice

    Grb općine Marija Gorica oslikan je prikazom jednog čudnog stvorenja - "praslona" - znanstveno pripisanog obliku Dinotherium giganteum KAUP. Malo koje hrvatsko mjesto može se podičiti nekim važnim znanstvenim otkrićem. No, otkrića mnogih čudnih pronalazaka obilježavaju prošlost mnogih europskih gradova, a otkriće začudnih okamenjenih kostiju, kljova ili rogovlja, stvorilo je zagonetne legende o prapočecima i postanku mnogih mjesta. Znanstveno tumačenje tih okamina uzdiglo je paleontologiju kao znanstvenu disciplinu, a upravo su europska otkrića dinoterija stvorila mit o tim zagonetnim i strašnim sisavcima geološke prošlosti.

    Dinoteriji su jedna zasebna evolucijska grana izumrlih rilaša, proboscida. Zajedno sa svojim pradavnim srodnicima gomfoterijima i drugim mastodontima, razvili su se u Africi iz malih svinjolikih sisavaca pred nekoliko desetaka milijuna godina. Potom su se spajanjem velikih afričkog i euroazijskog kontinenta pred 17 - 18 milijuna godina doselili u Europu i tu posebno razvijali kao posebna grana raznolikih oblika praslonova. U svom razvoju dostigli su, kako ime kaže, začudne gigantske dimenzije velikih sisavaca, a najslikovitije im je obilježje postojanje velikih, uvrnutih kljova - zubi - u donjoj čeljusti. Pred koji milijun godina, promjenom krajolika i pojavom drugih vrsta sisavaca potpuno su izumrli.

    praslon

    Praslon iz Marije Gorice

    Prvo otkriće praslona Dinotherium u Hrvatskoj zbilo se baš u Mariji Gorici. Tu su još početkom 20. stoljeća u nazočnosti kapelana gospodina G. Habeka i učitelja gospodina J. Župana pronađeni fosilni ostaci te divovske "prepotopne" životinje. Po pisanju znamenitog hrvatskog paleontologa Dragutina Gorjanović-Krambergera (Gorjanović-Kramberger, 1912), gosp. Habek poklonio je jedan veliki zub, gornji kutnjak, Narodnom geološko-paleontološkom muzeju u Zagrebu, dok je ostale zube otkupilo ravnateljstvo tog muzeja. U svemu, nađeno je onda šest zubi, i to tri iz gornje čeljusti, a toliko isto iz donje. Uz to, na istom mjestu pronašlo se još nekoliko neodredivih kosti i zub donje čeljusti nekog Rhinocerosa, nosoroga. Sve to bijaše nađeno otprilike 330 metara k jugozapadu od crkve Marije Gorice, lijevo od puta što vodi prema Sv. Križu, na zemljištu Neže Kocijanove. To nalazište, po naknadno objavljenom sudu profesora Gorjanović-Krambergera, bilo je u svijetlo-žutkastim mekim laporima u neposrednoj blizini morskoga miocenskoga litavca, stijene što se bila istaložila uz obale Panonskoga mora. U nekom kasnijem razdoblju, u "postmiocenskom" dobu, predjel Marije Gorice bio je maleni otočić optočen gornjopliocenskim vodama koje su gdjegdje sezale visoko na trup tih brdina. Dinotherium se tu vjerojatno zatekao u ispaši bujnih pašnjaka, u možda pliocenskom krajoliku velikih jezera i močvara što su tu prevladavale pred pet-šest ili više milijuna godina.

    Već je profesor Gorjanović-Kramberger u svojoj monografiji "Fosilni proboscidi Hrvatske i Slavonije", objavljenoj u Zagrebu u izdanju Akademije još 1912. godine, ustvrdio da marija-gorički nalaz predstavlja veliku znanstvenu važnost koji nam dobro oslikava taj krajolik ped milijune godina, a prispodoba tog zagonetnog i velikog elefaniida na grbu marijagoričkog kraja može samo označiti dugovječnost naših iskona.

    Mr.sc. Jakov Radovčić

    civilna zastita mup 145433

    Gorički trg - prezentacija

    goricki trg 3d

    pum2020 naslovnica

    ljeto u mariji gorici

    Copyright © 2018. Općina Marija Gorica. Sva prava pridržana.All Rights Reserved. Designed By JoomShaper

    Please publish modules in offcanvas position.