Najveći pisac hrvatskog realizma Ante Kovačić, rođen u mjestu Oplazniku 1854. godine, pohađao je ovdje pučku školu. U rodnom Oplazniku stoji kuća na kojoj je otkrivena spomen ploča piscu u povodu stogodišnjice njegova rođenja. Tom je prilikom osnovna škola dobila naziv Ante Kovačić. 1974. godine u povodu stodvadesete godišnjice piščeva rođenja podignuta je na ulazu u Mariju Goricu spomen bista piscu, rad akademskog kipara Vanje Radauša.

KOVAČIĆ, ANTE (6.6.1854, Celine kraj Sutle - 10.12.1889, Stenjevec)
Rođen kao nezakoniti sin Anke Vugrinec (1831-1893) i Ivana (Janeza, Janka) Kovačića (1828-1906), "pozakonjen" njohovim vjenčanjem iste godine; ipak, ta će činjenica biti od važnosti po kasniji psihološki razvitak dječakov. Od 1863. do 1866. polazi pučku školu u obližnjoj Mariji Gorici, 1867. odlazi u gimnaziju u Zagreb; prvo vrijeme živi kod kanonika Tome Gajdeka, zatim kod franjevaca; 1873-1876. nastavlja gimnaziju u zagrebačkom sjemeništu, ali poslije mature upisuje pravni fakultet u Zagrebu. Godine 1877. upoznaje Milku Hajdin, buduću suprugu; 1878. diplomira. Oduševljeno prihvaća starčevićanske ideje, 1880. služi u kancelariji dra Josipa Franka, 1881. seli u Karlovac, radi u tuđoj službi kao i 1886, kad ponovno seli u Zagreb; 1887. doktorira i dobiva mogućnost osamostaljenja; 1889. odlazi u Glinu, konačno otvara vlastitu odvjetničku pisarnu, ali pod sam kraj godine umire pomračena uma, u Stenjevcu, pokraj Zagreba.

DJELA:

Baruničina ljubav, Zagreb, 1878; Fiškal. Senj, 1882; Izabrane pjesme, Zagreb, 1908; Sabrane pripovijesti, Zagreb, 1910; U registraturi, Zagreb, 1911; Pripovijesti I-II, Zagreb, 1944; Stihovi, Zagreb, 1949; Djela I-II, Zagreb, 1950; Feljtoni i članci, Zagreb, 1952; Prve pripovijesti, Zagreb, 1953; Pripovijesti, Fiškal, Pjesme, PSHK, knj. 48, 49, Zagreb, 1962.