Grb općine Marija Gorica oslikan je prikazom jednog čudnog stvorenja - "praslona" - znanstveno pripisanog obliku Dinotherium giganteum KAUP. Malo koje hrvatsko mjesto može se podičiti nekim važnim znanstvenim otkrićem. No, otkrića mnogih čudnih pronalazaka obilježavaju prošlost mnogih europskih gradova, a otkriće začudnih okamenjenih kostiju, kljova ili rogovlja, stvorilo je zagonetne legende o prapočecima i postanku mnogih mjesta. Znanstveno tumačenje tih okamina uzdiglo je paleontologiju kao znanstvenu disciplinu, a upravo su europska otkrića dinoterija stvorila mit o tim zagonetnim i strašnim sisavcima geološke prošlosti.

Dinoteriji su jedna zasebna evolucijska grana izumrlih rilaša, proboscida. Zajedno sa svojim pradavnim srodnicima gomfoterijima i drugim mastodontima, razvili su se u Africi iz malih svinjolikih sisavaca pred nekoliko desetaka milijuna godina. Potom su se spajanjem velikih afričkog i euroazijskog kontinenta pred 17 - 18 milijuna godina doselili u Europu i tu posebno razvijali kao posebna grana raznolikih oblika praslonova. U svom razvoju dostigli su, kako ime kaže, začudne gigantske dimenzije velikih sisavaca, a najslikovitije im je obilježje postojanje velikih, uvrnutih kljova - zubi - u donjoj čeljusti. Pred koji milijun godina, promjenom krajolika i pojavom drugih vrsta sisavaca potpuno su izumrli.

Praslon iz Marije Gorice

Prvo otkriće praslona Dinotherium u Hrvatskoj zbilo se baš u Mariji Gorici. Tu su još početkom 20. stoljeća u nazočnosti kapelana gospodina G. Habeka i učitelja gospodina J. Župana pronađeni fosilni ostaci te divovske "prepotopne" životinje. Po pisanju znamenitog hrvatskog paleontologa Dragutina Gorjanović-Krambergera (Gorjanović-Kramberger, 1912), gosp. Habek poklonio je jedan veliki zub, gornji kutnjak, Narodnom geološko-paleontološkom muzeju u Zagrebu, dok je ostale zube otkupilo ravnateljstvo tog muzeja. U svemu, nađeno je onda šest zubi, i to tri iz gornje čeljusti, a toliko isto iz donje. Uz to, na istom mjestu pronašlo se još nekoliko neodredivih kosti i zub donje čeljusti nekog Rhinocerosa, nosoroga. Sve to bijaše nađeno otprilike 330 metara k jugozapadu od crkve Marije Gorice, lijevo od puta što vodi prema Sv. Križu, na zemljištu Neže Kocijanove. To nalazište, po naknadno objavljenom sudu profesora Gorjanović-Krambergera, bilo je u svijetlo-žutkastim mekim laporima u neposrednoj blizini morskoga miocenskoga litavca, stijene što se bila istaložila uz obale Panonskoga mora. U nekom kasnijem razdoblju, u "postmiocenskom" dobu, predjel Marije Gorice bio je maleni otočić optočen gornjopliocenskim vodama koje su gdjegdje sezale visoko na trup tih brdina. Dinotherium se tu vjerojatno zatekao u ispaši bujnih pašnjaka, u možda pliocenskom krajoliku velikih jezera i močvara što su tu prevladavale pred pet-šest ili više milijuna godina.

Već je profesor Gorjanović-Kramberger u svojoj monografiji "Fosilni proboscidi Hrvatske i Slavonije", objavljenoj u Zagrebu u izdanju Akademije još 1912. godine, ustvrdio da marija-gorički nalaz predstavlja veliku znanstvenu važnost koji nam dobro oslikava taj krajolik ped milijune godina, a prispodoba tog zagonetnog i velikog elefaniida na grbu marijagoričkog kraja može samo označiti dugovječnost naših iskona.

Mr.sc. Jakov Radovčić

- Konjanik

- Kurija Kraj Donji

- Praslon iz Marije Gorice

- Sv. Križ (Brdovečki) - arheološka nalazišta

- Geološke znamenitosti općine Marija Gorica

Iz opisa geografskog položaja općine, vidljivo je da je općina Marija Gorica smještena u vrlo lijepom prirodnom krajoliku, daleko od prometne gužve, a ipak blizu grada Zagreba.

Iz ravničarsko predjela uz rijeku Sutlu, na ulazu u Hrvatsko Zagorje uzdižu se pitomi vinorodni brežuljci obrasli bujnim zelenilom. "Tu živi krepak i jedar puk kao hrastovo žilje. Ubav i divlji je to kraj. Među brdima pukne kad što duboka propuklina, a u njoj se širi zelena livada, ili žitom nasađena njiva. Po njoj rulja potok pun bistre studenice, ljeskajući se o sunčane trakove, reći ćeš da se nebeska duga provukla livadom." Tako je svoje rodno mjesto u pripovjetci "Zagorski čudak" opisao najveći pisac hrvatskog realizma Ante Kovačić. Treba doći i vidjeti svojim očima tu Bogom danu prirodnu ljepotu. Osim prirodnih blagodati na području općine nalaze se vrijedni kulturno-povijesni spomenici i ugostiteljsko turistički objekti.

Kao poseban dragulj kulturne baštine vrijedno je vidjeti baroknu crkvu Blažene Djevice Marije od pohođenja u samoj Mariji Gorici, jednu od najljepših u Hrvatskoj. Osim barokne crkve mještani su posebno ponosni i na kapelu Sv. Križ koja se spominje u ispravi još iz 1334. godine. Građena je u gotičkom stilu s kasnije izrađenim baroknim inventarom.

I na susjednom brijegu Celine lijepo je srasla kapela građena u 19. st. Na raskrižjima cesta u selima općine mogu se vidjeti drvena raspela koja su izradili nepoznati stari majstori.

U duhovnu vertikalu svakako spada i znamenita "Pučka škola" osnovana 1854. u kojoj je jedan od prvih đaka bio Ante Kovačić. Kao kulturno-povijesni spomenik vrijedno je spomenuti kuriju Kraj, građenu krajem 16. st.

Ugostiteljski objekti. Najpoznatiji turističko ugostiteljski objekt je izletište "Ladanjski raj", smješteno nedaleko od centra Marije Gorice, na brijegu Lipa, sa zadivljujućim pogledom na dolinu rijeke Sutle i slovensko gorje. Izletište je vrlo zahvalno mjesto i zbog svoje gastronomske ponude (domaća kuhinja) s pratećim ugostiteljskim prostorom, zabavnim programom i mogućnošću višednevnog odmora.

Mogućnosti predaha i ćaskanja uz kavu ili pokoje piće postoji i u obližnjim kafićima kao što su "Cafe bar" u centru Marije Gorice i "Cafe bar" u Kraju Donjem.

Kulturno sportska događanja

Uz pomoć općinskih otaca kulturno sportske manifestacije uglavnom organizira "Mladež općine".

Značajna događanja su:

- Dan općine
- Susreti glazbenih sastava
- Prvi pljesak
- Ženski malonogometni turnir
- Žetvene svečanosti
- Fašnjak
- Turnir nogometnih veterana u Kraju Donjem

Osnovna škola Ante Kovačića u Mariji Gorici

Osnovna škola u Mariji Gorici osnovana je 1854. godine. Evo nekoliko podataka iz stare "Uspomenice učione Marije Gorice" (1865.g.).

"Godine 1854. marijagorički kapelan Ferdinand osniva skromnu učionu u koju poziva vrijedne mještane i oni mu predaše svoju čeljad da ih podučava ne samo u vjerozakonu već i u drugim predmetima. Time je udaren temelj osnovne škole u Mariji Gorici.

Župnik Ivan Zodić-Novak potaknut dobrim napretkom prvih polaznika, naumi uvesti javnu učionu, ali ga prerana smrt u tome spriječi. Po smrti ostavlja svoju imovinu za uzdržavanje škole i time iskazava nezaboravno dobročinstvo.

Godine 1857. uvedena je "javna učiona" pod ravnateljstvom Tome Gajdeka, katehete Ferdinanda Mikelinija i prvog privremenog učitelja Ilije Staraveskija.

Godine 1862. postade ravnateljem učionice Ferdinand Mikelini, čijom zaslugom 1864. g. na Prvoj hrvatskoj izložbi u Zagrebu škola u Mariji Gorici bude odlikovana medaljom i pohvalnicom."

Školska zgrada sagrađena je 1924. godine. Za vrijeme gradnje škole učenici su polazili školu na Volašćaku (Kraj Donji).

Školu u Mariji Gorici pohađaju djeca iz Marije Gorice, Hrastine, Trstenika, Svetog Križa, Vukovog Sela, Kraja Donjeg, Bijele Gorice, Oplaznika, Celina i Žlepca. 1954. godine, prema zapisima iz spomenice, škola slavi veliki jubilej - 100 godina postojanja. Tom prilikom škola dobiva naziv OŠ Ante Kovačića, bivšeg polaznika te škole.

U razdoblju od 1954/55. do 1959. škola je prerasla od osnovne šestogodišnje u osnovnu školu s osam razreda.

1959. sagrađen je novi dio školske zgrade s dvije velike učionice, blagavaonicom, radionicom, knjižnicom i zbornicom, školskom kuhinjom i terasom nad čitavim novosagrađenim dijelom (280m2). U novi kao i stari dio školske zgrade uveden je vodovod. Kod izgradnje novog dijela škola je zamjenom dobila zemljište uz samu školu, gdje su učenici uz pomoć učitelja fizičkog odgoja uredili sportsko igralište.

1959/60. na školu dolazi prvi diplomirani nastavnik biologije i kemije Vladimir Šinkovec, a 1961/62. zapošljava se i prvi diplomirani profesor geografije Ivan Ahel.

U razdoblju od 1954. do 1968. najveći broj učenika zabilježen je šk.god. 1961/62. - 314 učenika. Od te godine broj učenika se smanjuje.

1989. škola doživljava najveću tragediju u svom postijanju. Prilikom odlaska na izlet, kod Pojatnog, na pružnom prijelazu, vlak nailazi na autobus i tom prilikom tragično stradava četrnaestoro učenika.

Od 1. siječnja 1977. osnovna škola Ante Kovačića postaje područna škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić, Prigorje Brdovečko. Šk.g. 2001/02. broj učenika od prvog do osmog razreda iznosi 125 učenika.